Milan Blagojević bez dlake na jeziku generalima Srbima u OSBiH: Varate se – istina je drugačija!

Čitam pismo srpskih generala u Oružanim snagama BiH, koje je 9. maja 2025. objavila novinska agencija SRNA.

Ovo pismo predstavlja njihovu reakciju na naredbu ministra odbrane BiH Zukana Heleza, kojom je pripadnicima Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka, kao dijela Oružanih snaga BiH, zabranio pristup objektima i prostorima tog puka Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću – bez obzira na povod, uključujući i ovogodišnje obilježavanje 12. maja, Dana Vojske Republike Srpske. Piše to Milan Blagojević, bivši savjetnik predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović (SNSD) i profesor ustavnog prava, u kolumni za Frontal.

Njegovu kolumnu prenosimo u cjelosti i bez izmjena.

Ministar Helez je ovu odluku obrazložio činjenicom da je Sud BiH izdao potjernice za pomenutim osobama, jer se protiv njih vodi krivični postupak zbog sumnje na izvršenje krivičnog djela napada na ustavni poredak BiH.

Generali su u svom pismu osporili ovu naredbu, tvrdeći između ostalog:

„U skladu sa Zakonom o odbrani BiH, sve organizacione, administrativne i komandne nadležnosti ministra vrše se pod vrhovnom komandom i kontrolom Predsjedništva BiH, a ne samostalno od strane ministra.“

Neupućenost generala

Nažalost, izgleda da generali ili nisu dovoljno upućeni u Zakon o odbrani, ili svjesno prešućuju ono što se jasno navodi u članu 13. tog zakona – na koji se ministar Helez i pozvao u obrazloženju svoje naredbe.

Bez namjere da branim ministra Heleza, već radi poštovanja istine, treba istaći da član 13. stav 1, tačka d) Zakona o odbrani jasno propisuje da Ministarstvo odbrane BiH ima samostalnu nadležnost – bez obaveze prethodne saglasnosti ili kontrole od strane Predsjedništva BiH – da donosi akte kojima se:

„uređuje organizacija i vođenje pukova, njihovih komandi i osoblja“.

Ova zakonska formulacija daje Ministarstvu odbrane pravo da samostalno donosi i akte koji uključuju zabranu ulaska određenim licima u objekte i prostor Oružanih snaga BiH, jer je to neodvojivi dio organizacije i vođenja pukova, uključujući i navedeni puk koji njeguje tradiciju Vojske RS.

Dodatno, stav 2. člana 13. propisuje da ministar donosi ove akte kako bi ispunio dužnosti iz stava 1, što znači da je zakonodavac – uključujući srpske poslanike i delegate koji su glasali za ovaj zakon – jasno odredio da te odluke donosi isključivo ministar, bez saglasnosti Predsjedništva BiH ili njegovih zamjenika.

Zakonska osnova postoji

Kada se sve to uzme u obzir, postaje jasno da ministar Helez ima puno pravo, u skladu sa zakonom, da izda naredbu kojom se zabranjuje ulazak u vojne objekte osobama za kojima je raspisana potjernica zbog ozbiljnog krivičnog djela, poput napada na ustavni poredak. Uloga svakog puka, pa i Trećeg, jeste da štiti taj poredak – što je osnovna dužnost Oružanih snaga BiH.

Zato je, polazeći od važećih zakonskih normi (uključujući i one za koje su glasali i predstavnici RS), krajnje neprimjereno da osobe protiv kojih se vodi krivični postupak ulaze u objekte Oružanih snaga – bez obzira na njihovu političku funkciju ili simbolički značaj datuma.

Ovo nije važno samo zbog pravne strane stvari, već i zbog jedne dublje, bolnije istine. Ivo Andrić je jednom zapisao da do najvećih životnih istina dolazimo postepeno, gotovo slučajno – „uzgred“.

Upravo ovakvi slučajevi – poput ove naredbe ministra Heleza – uzgred nam otkrivaju i istinu o nama samima: o nedosljednosti, dvostrukim aršinima i spremnosti da podržimo nešto kad nam koristi, a odbacimo isto kad nam više ne ide u prilog. Tako danas vidimo da oni koji su zakon podržali – Dodik, Stevandić, Višković – sada žele da za njih taj zakon ne važi.

I ne samo to – isti su spremni da, zajedno s dijelom javnosti, žestoko brane sopstvene pogrešne odluke iz prošlosti, te da za izdaju optuže svakog Srbina koji, kao što je učinjeno u ovom tekstu, ukaže na te istine. Time ne razotkrivaju samo sebe – već i nas kao narod.