Tihi udar na BiH? Čović koristi krizu da traži treći entitet – Dodik klimnuo glavom!

 Dok Bosna i Hercegovina tone u najdublju ustavnu, političku i sigurnosnu krizu u posljednjih 20 godina – krizu izazvanu secesionističkim potezima Milorada Dodika i vlasti RS-a – HDZ i Dragan Čović ne samo da ne gase požar, već dolijevaju ulje! Pod okriljem ove destabilizacije, pokrenuli su političku ofanzivu s jednim ciljem: trajna etnoteritorijalna podjela države.

U zadnjim javnim nastupima, Dragan Čović, Željana Zovko i hrvatski lobista Max Primorac sinhronizovano nastupaju – poruka je jasna: iskoristiti krizu za "decentralizaciju", "federalizaciju" i konačno – treći entitet. Za javnost možda sofisticirana retorika, ali suština je ista – podjela države po etničkim linijama.

Zovko je jasno poručila iz Evropskog parlamenta: BiH mora postati decentralizovana i federalizovana. Čović ide još dalje – traži tri federalne jedinice, dok napada visokog predstavnika Schmidta istom retorikom kao i Dodik: “Niko ga nije imenovao.”

Zanimljivo, Schmidt je bio sasvim legitiman kad je na izbornoj noći promijenio Izborni zakon – na način koji je odgovarao HDZ-u. Principi? Ili interesi?

Ali vrhunac dolazi iz SAD-a: Max Primorac, hrvatski lobista i bivši zvaničnik američke administracije, u tekstu za National Interest ponavlja HDZ-ovu mantru – uz dozu islamofobije. Optužuje Bošnjake da "preglasavaju" Hrvate i da time ugrožavaju "prozapadni blok". Naravno, zaboravlja da je taj "prozapadni blok" u otvorenom savezu s Miloradom Dodikom – najvećim ruskim saveznikom na Balkanu.

Kako to "prozapadni" Čović balansira između evropskog puta i političkog bratstva s čovjekom koji Putinu nosi ordenje i negira genocid? Jednostavno – retorika je evropska, ali praksa je istočna.

Čović se poziva na Ustav, ali ga krši kad god mu ne odgovara. Poziva se na Evropu, ali podržava čovjeka koji sanja o povratku u rusku orbitu. I sve to dok postavlja maksimalističke zahtjeve koje ni jedan ozbiljan pregovarač ne bi prihvatio.

U konačnici, Čović želi izmjene Izbornog zakona – ali ne kao kompromis, nego kao instrument za dodatnu etnizaciju i stvaranje trećeg entiteta. Partner mu je Dodik, čovjek koji otvoreno prijeti otcjepljenjem, a alat im je – kriza.

U ime “nacionalnih interesa”, Čovićev model poništava demokratski princip – da većina ima pravo glasa. U njegovoj viziji BiH, Bošnjaci bi mogli glasati, ali samo ako ne izaberu “pogrešnog Hrvata”.