Bajram kao politički front-Cvijanović se pojavila tamo gdje Dodik ne smije ni pomisliti!

 

Dolazak predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović na bajramski prijem kod reisul-uleme Huseina efendije Kavazovića ima mnogo šire značenje od pukog vjerskog protokola. Taj gest nosi jasnu političku poruku, što potvrđuje i činjenica da je ova vijest istog dana zauzela naslovnice brojnih medija. Očigledno je da posjeta nije izazvala pažnju zbog same forme prijema, već zbog političkog konteksta u kojem se dešava.

Nakon Milorada Dodika, Željka Cvijanović je političarka s najjačim utjecajem unutar SNSD-a i generalno u okviru političkog života Republike Srpske. U trenutku kada se protiv Dodika vodi pravosudni postupak, dok se u Narodnoj skupštini RS usvajaju zakoni koji podrivaju državne institucije, a retorika prema Sarajevu postaje sve oštrija i konfrontirajuća, Cvijanović se pojavljuje u Sarajevu na prijemu koji ima duboku simboliku.

Dok Dodik pokušava međunarodnu izolaciju premostiti pozivima na dijalog i sastanke sa političarima iz Sarajeva, ne dobivajući pri tome nikakav pozitivan signal, njegova najbliža politička saradnica prisustvuje vjerskom događaju koji okuplja lidere i simbolički predstavlja prostor političkog testiranja odnosa.

U vrijeme kada se ignorišu pozivi pravosudnih institucija i kada ključni akteri iz Republike Srpske, uključujući Dodika, Stevandića i Viškovića, ne odgovaraju pred zakonom, sve češće se postavlja pitanje može li se kriza razriješiti bez prinude. U tom vakuumu Cvijanović izlazi na teren, možda s ambicijom da preuzme vodeću političku poziciju ili barem da djeluje kao posrednik u pokušaju deeskalacije.

Iako je sama Cvijanović u prethodnom periodu koristila retoriku koja je imala prizvuke islamofobije, naročito u govoru pred Ujedinjenim nacijama gdje je problematizovala proteste za Gazu u Sarajevu i spominjala potencijalne prijetnje povezane s Hezbolahom i Hamasom, sada se pojavljuje u potpuno drugačijem svjetlu. Njen nastup kod reisa mogao bi predstavljati zaokret ili barem signal promjene taktike.

Sam bajramski prijem dolazi u ključnom trenutku i može poslužiti kao prostor za testiranje mogućih političkih pomaka. U takvom ambijentu, između protokolarnog i neformalnog, moguće je da su otvorene prve nevidljive linije komunikacije koje bi mogle voditi ka određenim političkim dogovorima ili barem smanjenju tenzija.

Reis Kavazović, koji ima važan utjecaj na političku scenu, posebno u bošnjačkom korpusu, svojim pozivom i ulogom domaćina omogućio je platformu gdje se, iza blagdanske atmosfere i svečanosti, mogao razmijeniti niz suptilnih poruka između ključnih aktera. Nije poznato da li je reis direktno reagovao na raniju retoriku Cvijanović, ali je evidentno da je prijem protekao u pozitivnom tonu.

Poruka koju je Cvijanović ovim potezom uputila ne odnosi se isključivo na vjerski segment; ona je politički signal upućen kako političkim protivnicima, tako i mogućim partnerima. Bez obzira da li s Dodikom ili bez njega u prvom planu, jasno je da se kriza u državi pokušava rješavati i kroz neformalne kanale, a Islamska zajednica i njen lider se, htjeli to akteri priznati ili ne, nalaze u središtu tih procesa.