Vukanović bez dlake na jeziku: Ćaci će biti simbol sluganstva!

Narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović uputio je oštre kritike prema pojedincima koje opisuje kao izvršioce prljavih poslova u službi vlasti, ali i prema sistemu koji, prema njegovim riječima, zloupotrebljava građane radi političkih ciljeva. 

Posebno se osvrnuo na ulogu pojedinaca iz Doboja, Nevesinja i Višegrada koji, kako tvrdi, po zadatku dolaze na mitinge ili proteste sa zadatkom da provociraju, napadaju ili kreiraju haos.

Govoreći o slučaju mladića iz Višegrada koji je nedavno fizički nasrnuo na učesnike protesta u Beogradu, a potom i o studentu iz Nevesinja koji je napao poslanicu opozicije ispred srbijanske Skupštine, Vukanović je izrazio zabrinutost zbog sve češće instrumentalizacije mladih ljudi od strane režima. Posebno je apostrofirao i slučaj iz Doboja, gdje je jedan od učesnika, poznat u javnosti kao Ćaci, dobio ulogu “egzekutora režimskih poruka”, a čiji je otac, kako tvrdi Vukanović, osuđeni kriminalac u bjekstvu.

On navodi kako je Doboj primjer zarobljenog grada pod vlašću dugogodišnjih moćnika, gdje sistem proizvodi poslušnike i posluge vlasti, spremne da, iz želje za privilegijama i bliskošću s političkim elitama, izvršavaju zadatke bez razmišljanja o posljedicama. U tom kontekstu, Ćaci je za njega simbol stigmatiziranog čovjeka koji će trajno nositi etiketu režimskog sluge.

Vukanović ističe i ulogu medija bliskih vlastima, poput tabloida Informer, koji, po njegovim riječima, vještački podižu tenzije i kreiraju privid da cijeli narod Republike Srpske stoji iza režima u Beogradu i Banjaluci, čime se dodatno pogoršavaju unutrašnje podjele u srpskom narodu.

Posebno ga je pogodila izjava vladike Fotija, koji je u nedavnoj besjedi izvrijeđao studente koji učestvuju u protestima, nazvavši njihov bunt demonskim, a um satanizovanim. Vukanović se pita kakav je moral moćnika koji su, prema njegovim riječima, uništili narod i državu zarad lične koristi, ako su oni koji protestuju – demoni. Kritizira i ćutanje crkvenih velikodostojnika koji, i pored sveprisutnog kriminala i pohlepe u vlasti, ne nalaze snage da to javno osude.