Crnadak na meti vlastite stranke – zbog tendera ili jer se usudio reći istinu?

 

Unutar PDP-a ponovo tinja politički sukob – ovog puta između partijskog lidera Draška Stanivukovića i dugogodišnjeg funkcionera Igora Crnatka. Ovaj incident postavlja pitanje da li političke partije u BiH zaista tolerišu unutarstranačku demokratiju ili se svako odstupanje od „zvanične linije“ automatski sankcioniše.

Okidač za najnoviji sukob bila je Crnatkova javna objava na Facebooku u kojoj je problematizirao višemilionski tender za zamjenu LED rasvjete u Banjaluci. Istakao je niz sumnjivih uslova i potencijalnu zloupotrebu dobre ideje radi privatnog profita:

„Postoji niz indikatora koji ukazuju na moguću netransparentnost – od rigoroznog uslova prometa za firme, do projekcija povećanja cijene struje. Uštede su korisne, ali iza njih ne smije stajati skriveni interes“, naveo je Crnadak.

Stanivuković je ubrzo reagovao, kritikujući Crnatka zbog „neorganizovanog istupanja“. U medijima je poručio da unutarstranačka sloboda mišljenja postoji, ali da svi moraju poštovati dogovoreni stav partije:

„Demokratija u stranci ne znači anarhiju. Ako svako nastupi samoinicijativno, nastaje haos. Mora se znati ko je predsjednik i ko postavlja pravac“, rekao je Stanivuković, ne isključujući mogućnost sankcija, ali izražavajući poštovanje prema Crnatkovoj dugogodišnjoj karijeri.

Analitičari podsjećaju da ovo nije prvi slučaj unutar PDP-a gdje se reagovalo na "neposlušnost". Nekadašnji predsjednik stranke Branislav Borenović javno je preuzeo odgovornost za isključenje Dokića, Grmuše i Čekrlije, obrazlažući da su prekršili ključni princip – lojalnost u predizbornom periodu.

Međutim, politolog Stefan Blagić smatra da je slučaj Crnadka bitno drugačiji:

„On ne ruši partijski pravac, već ukazuje na konkretne sumnje u javnoj nabavci. U demokratskoj stranci to bi bilo poželjno. Ipak, djeluje da Stanivuković ne trpi ni blago odstupanje.“

Slučaj LED rasvjete i Crnatkove kritike stavljaju reflektor na pitanje – je li PDP uistinu drukčiji od ostalih partija, ili se, pod novim rukovodstvom, kreće ka modelu „lider je zakon“. Od epiloga ovog sukoba zavisi da li će se partija profilisati kao tolerantna na dijalog ili kao još jedan primjer partijskog jednoumlja.